MALI ŠKOLARCI
MORSKA ZVIJEZDA
U dubinama mora živjela je morska zvijezda. Ona je bila radoznala i vrlo razigrana. Svojom radoznalošću postajala je sve dosadnija i dosadnija svojim morskim prijateljima. Jednoga dana svi su je izbjegavali i nisu se više družili s njom kao nekada. Ježevi je nisu ni pogledali, školjke je nisu primjećivale. Zvijezda je postala jako tužna. Svakog dana je tražila nove prijatelje. I, tako je ona tražila i tražila, ali bezuspješno. Zatim je izronila na površinu, na plažu. Šetajući pješčanom obalom, zvijezda ugleda tužnu, malu kornjaču koja je sjedila na stijeni i gledala zalazak sunca. Zvijezda joj se približi i započe polagano pričati o moru i njegovim čarolijama. To se kornjači svidjelo i odmah ju je zavoljela. Tako je zvijezda konačno pronašla novog prijatellja!
Anđela M. V.1
ŽIVOT
Život je poput priče
katkad tužan,
katkad sretan.
katkad lak, katkad težak.
Život je poput dizala.
Ima svoje uspone i padove.
Život je poput vatre,
gori kad se dijete rodi,
kad vatra izgori,
nešto se tužno dogodi.
Život je poput pjesme,
ima svoj početak.
ima svoj kraj.
Život nema reprizu,
zato ga treba čuvati!
Leona M. V. 1
ŽIVOT
Život je lijep, kad živjeti se zna
i zato uzmi što ti se da,
jer sreća je kratka
i zbog nje živiš,
ne traži previše
i dobit ćeš sve.
Ivano K. V. 1
ŽIVOT
Život je radost, tuga i sreća. Život je kao knjiga u kojoj piše mnogo različitih priča. Neke su o sreći, veselju i smijehu, a neke o tuzi, brigama i suzama. Ali sve je to u redu, jer to je život.
Dora G. V. 1
ŽIVOT
Život je putovanje u kojem treba uživati.
Život je ljepota kojoj se treba diviti.
Život je zadatak koji treba izvršavati.
Život je bogatstvo koje treba čuvati.
Život je sreća koju treba zaslužiti.
Život je prijateljstvo koje treba njegovati.
Matija R. V. 1
ŠTO JE ŽIVOT
Život je jedna bajka koju mi djeca i svi mladi proživljavamo, pa kad ostarimo možemo uzeti papir i olovku i početi pisati bajku iz prošlosti koju smo nekad proživjeli. Život se sastoji od ljubavi, radosti, mržnje i tuge. Ono sve tužno iz mladosti treba zaboraviti i okrenuti novu stranicu svoga života. Kada ostarimo tada ćemo pričati svojim unucima št je prije bilo, kakav nam je tada bio život i što su nam pričali naši djedovi i bake. A što se tiče stranica u život. Nemoj ih puno potrošiti.
Nataša K.V. 1
MORSKO PRIJATELJSTVO
Igrali se morska zvijezda i dupin lovice. Morska zvijezda zvala se Tantica, a dupin Bolster. U igri je Bolster imao prednost jer je bio brži, ali Tantica ja bila lukavija, pa je bilo izjednačeno. U trećoj rundi Bolster i Tantica su naletjeli na ribu zvanu Napuhana, ježa zvanog Igla i školjku zjevalicu. Među njima je vladalo veliko morsko prijateljstvo.
Ivano K. V. 1
ŠTO JE ŽIVOT?
Život. Svi smo čuli za tu riječ, ali ne znamo kakav je smisao života. Je li da budemo najpametniji ili možda najljepši? Možda da osvojimo lutriju ili postanemo predsjednik neke države. Ne. To nije smisao života. Smisao života je dati životu smisao.
Nina K. V. 1
PIŠEMO AKROSTIH
Modro more gledam Biljci treba voda Bijela biljka
Ode ono u daljine I malo peluda Izrasla je,
Rodio se mjesec LJupka je i lijepo miriše LJupko je otvorila
Eh, tamo zaspalo je sunce. Kisik nam ona daje Krasne latice svoga cvijeta
A to je način kako nam ona pomaže. A gle, evo i jednog leptira.
Hrvoje Lj. V. 1
Fabian B. V. 1 Nina B. V. 1
U KUHINJI
U zelenoj kuhinji sve je bilo kao i prije, dosadno. Plava električna mješalica je sjedila u kuhinji i dosađivala se s drvenom kuhačom koja je visila s kuke. Pojavila se kuharica koja je nosila posudu i stavila je na kuhinjski stol.
Električna mješalica i kuhača su bile vrlo radoznale i pokušale doći do kuhinjskog stola. Kada su napokon stigle i vidjele posudicu punu svjetlucavog tijesta nisu se mogle dogovoiti tko će sve to izmijesiti.
Kuhača je je predložila da se utrkuju do nje i tko prvi stigne izmijesit će tijesto. Krenule su trčati, ali su stigle u isto vrijeme. Naljutile su se i počele otimati za posudicu. Stol se počeo tresti, tresti, pa tresti. Posudici je više bilo dosta. Skočla je i PLJUS!!!! Sve je bilo na podu, od kuhače, električne mješalice, posudice, pa do svjetlucavog tijesta. Električna mješalica i kuhača su se ispričale posudici zbog svega i na kraju su svi bili prijatelji zauvijek. KRAJ!
Mara B. V.1
BICIKL, WD 40 I PUMPA
Vozi se bicikl ulicom
Sa ispuhanom zračnicom.
Kad tamo sretne on pumpu.
Pumpa ga spasi
I napuše mu zračnicu.
Vozi se bicikl ulicom
Sa zastarijelom kočnicom.
I tražio WD da ga podmaže.
Hrvoje LJ. V. 1
U KUPAONICI
U kutu kupaonice odmarala se metla. Umorna od godina, istrošena od rada brojala je svoje zadnje dane.
Društvo joj je pravila krpa. Ona je brisala pod. Bila je spretna u lovu na prašinu. Nije voljela da je cijede.
U goste bi im često došla i kanta za vodu. Često je kihala, šmrcala. Ručka joj je škripala kao da ima upalu zglobova. Katkad bi poželjela da je probuše i da više ne hoda gore - dolje.
I tako, metla, krpa i kanta su bile tri vjerne prijateljice. Uvijek spremne da pomognu jedna drugoj. Ponekad bi metla bila ljubomorna na miris krpe, a kanta na metlu jer se najviše odmarala.
Matija R. V. 1
ŠKOLA
Škola je mjesto gdje se puno uči i muči.
Odmora ni za lijeka, a zadaće do vijeka.
Škola vam je mjesto gdje se nikad ne mijesi tijesto.
Djeca lijena loše prođu,
a djeca vrijedna uvijek sretna kući dođu.
No, kad se sve zbroji i na svoje mjesto dođe.
Škola je dio života i svatko kroz to prođe.
Dea P. V. 1
LIMUNADA JE NAJBOLJI IZBOR
Jednoga jutra, žarko su se posvađali knjiga i kompjuter. Tko je jači, tko je bolji, tko je moćniji. Odjednom im je sinulo. Onaj tko više zabavi malu Maricu, pobjeđuje!
I, krenuli su. Marica je ušla u sobu pa sjela za stol. Ponijela je čašu punu limunade. Počela je čitati knjigu. Kad odjednom, kompjuter zasvijetli igrice na svom ekranu. I to koje! Igrice su Marici privlačile pažnju, a na učenje je potpuno zaboravila. Nakon nekoliko minuta, knjiga je okrenula stranicu na kojoj su bili naslikani jednorozi. Maricu su zainteresirali rogovi koji su izgledali kao da su potkovani zlatom. Tako su se kompjuter i knjiga i dalje natezali, baš kao Tom i Jerry.
Sve se događalo u sat vremena. Zatim svjetla počnu budno teperiti, televizor rastvori ton do neba, mobitel počne blicati i skakati...Mala Marica je bila uplašena. I tada je ugledala čašu liminade.
U tom trenutku, sve je prestalo raditi i ludovati. Marica je izabrala limunadu tako da nitko od ovih boraca nije pobijedio. Cijela soba je bila vlažna, a širio se miris limunade. Limunade u čaši ni kapcu nije bilo, ali to je Maričina mala tajna.
Tajma H. V. 1
OSVETA
Bilo je to prošle godine. Mojih četvero prijatelja i ja smo igrali nogomet. Ja sam slučajno prejako udario loptu pa je otišla jednoj baki u baštu i slomila joj lozu. Ona je brzo uzela loptu i rasijekla je. Ja sam se naljutio.
Sutradan sam poslije škole došao ispred njene kuće i uzeo kamen. Bacio sam ga u prozor i prozor se razbio. TRŠŠŠ! Izašla je baka i počela psovati na mene. Otišao sam kući. Sve sam rekao mami. Dobio sam batine, pa me malo pekla savijest.
Nisam se ispričao baki i neću nikada, ali se više ne približavam njenoj kući.
Marin A. V. 1
OSVETA
To se dogodilo prošlog ljeta. Pola mog razreda i ja izašli smo vani na dvorište. Igrali smo graničara.
Lopta je tutnjala, a mi smo se derali. Čuo se nečiji glas. To je bila baka Milka. Govorila nam je da se stišamo, ali je mi nismo slušali. Nakon nekoliko minuta polila nas je vodom i gađala jajima. Mi smo se naljutili i smišljali plan za osvetu. Odlučili smo da vičemo i da s malom loptom gađamo njezin prozor. Ona je izašla i polijevala nas, a mi smo gađali roletnu prozora sve dok nismo bili mokri. Otišli smo kući i presvukli se.
Sutradan sam krenula vani i na stepeništu vidjela baku MIlku kako nosi vreću. Uzela sam vreću i ispričala se u ime svih. Ona se također ispričala i oprostila nam. Tako smo opet postali dobri susjedi.
Marija L. V. 1
ČAROBNA OLOVKA
Dobila sam čarobnu olovku koja piše kad joj nešto zadaš. Dala sam joj zadatak da crta more. Crtala je i crtala to ogromno prostranstvo, velike uvale, otoke i poluotoke. Jurila je moja olovka crtajući velike brodove i barke kako se lagano ljuljaju na moru. Veselila se kao malo dijete crtajući ribe, rakove i dupine. Bila sam oduševljena kako je nacrtala dječicu na plaži te njihovu igru u moru. Gledajući kako crta sjetila sam se ljetnih praznika i uživanja na moru. Rekla sam joj da prestane jer moram učiti prirodu.
Karla K. V. 1
OCEAN
Zdravo! Ja sam Ocean. Pronašao sam čarobnu olovku i rekao sirenama da pišu. Krenule su pisati, ali olovka je prozbrorila:
" Zdravo, ja sam čarobna olovka. Mogu pisati i samo reci i ja se bacam na posao."
Tada su svi zanijemili. Nakon nekoliko trenutaka dupin je rekao da sirene mogu pisati o tome kakav je život u vodi. Odabrana je jedna sirena koja je počela govoriti. Kada je završila s pričanjem, dupin je odnio pismo i čarobnu olovku do jednog ribara. Za nagradu su svi dobili puuuuno ribe.
Nina K. V. 1
ČAROBNA OLOVKA
I evo, završile smo! Sastav je gotov! Olovka koju sam nedavno pronašla u dvorištu je čarobna. Svaki dan zajedno pišemo sastave. Ispričat ću vam jedan.
Ljeti, svi se zabavljamo kao nikada. Kupamo se, ronimo, sunčamo, jedemo razna jela i poslastice....Ali, jesmo li ikada pomislili što more radi? Možda više voli biti samo, nego uz svu tu buku, strku ... A sunce? Nitko ni ne zna za njega. Muči se sa svom tom vrućinom, kao da riješava matematiku. Prijala bi mu mala čašica limunade, a možda i koji skok u vodu. Čekaj malo, ako sunce skoči u vodu, bit će nam vrlo hladno. Pa ništa, onda ostavimo sunce da bude kakvo jest. Plaži vreba opasnost. Svaki dan, naravno, ljeta uzimaju nekoliko njenih prijatelja i bacaju ih u more. Još više je boli što po njoj slažu ručnike i suncobrane, hodaju po njoj.... More sebe smatra velikom lokvom i ništa više. Maleni valići idu u velike daljine, a na kraju se rastanu i više se nikad ne vide.
Cijeli taj skup muči se preko naših praznika, a zove se ljeto.
Tajma H. V. 1
MORE
Učitelj je dao za domaću zadaću da učenici napišu sastavak o moru. Najbolji prijatelji otišli su u šumu, a tamo su našli more za koje nitko nije znao. Ivan je predložio da tu napišu domaću zadaću jer će im more dati inspiraciju. Izvadili su bilježnice i stavili ih na ravno kamenje. Nina se okrenula da uzme gumicu iz pernice i odjednom je vidjela kako iz mora izlazi veliki krak koji je izgledao kao velika šaka. On ih nije htio ozlijediti nego pomoći oko sastava i stvarno im je pomogao. Zamahnuo je prema bilježnicama a djeca su vrištala:
" Neeee ....!" Mislili su da će im smočiti bilježnice. Krak je svoju šaku bacio na bilježnice, ali one su ostale suhe. Tada je napravio čudo. Kada je šaka spala s bilježnica nastali su prekrasni sastavci o moru. Djeca su dobila petice i sutradan se vratili u šumu da mu se zahvale. Krak ih je počastio malim hlađenjem u moru jer je svima bilo prevruće.
Ivano K. V. 1
MOJ BRAT
(OPIS LIKA)
Jedina osoba koju sam toliko puta udario je moj brat.
On se zove Nikola. Ima 20 godina. Visok je i lijepo građen. Kosa mu je kratka i oblikovana gelom. Vedrog je duha. Ima velike smeđe oči i guste obrve. Njegovo lice ukrašavaju moderne naočale za vid. Voli se lijepo oblačiti. Odjeća mu je uredna. Najviše voli nositi traperice, košulje i NIKE tenisice. Ponekad se pravim važan jer imam velikog brata. Osjećam se sigurno jer znam da me je spreman zaštititi.
Imamo zajedničku sobu, dijelimo stvari i čuvamo tajne. Ponekad je dosadan i ide mi na živce. Ali znamo se zabaviti i nasmijati. Često razgovaramo o zanimljivim temama. Pomaže mi i u učenju. On je najbolji brat i jako ga volim.
Matija R. V. 1
Dragi gospodine E. Kastner,
Mnogo bih Vas voljela upoznati. Pročitala sam nekoliko vaših knjiga, ali najljepša mi je " Blizanke ". Osjećala sam se vrlo tužno dok sam je čitala. Zamišljala sam kako im je bilo teško dok su sve to proživljavale....gotovo sam zaplakala.
Samo njih dvije su znale što su osjećale u svojim srcima. Ipak, nakon sedam godina, sudbina ih je spojila. Lijepo je to što ste napisali da njihovo djetinjstvo nije ispunjeno samo tugom. Najviše mi se sviđa što su se i one potrudile za svoju sreću. Posebno mi je drago što žive u sretnoj obitelji.
Imam dosta prijetelja koji imaju takvu sudbinu. Nadam se da ću i ja jednog dana napisati sličnu knjigu o svojim prijateljima. Posebna želja bi mi bila da i oni nastave živjeti u sretnim obiteljima.
Tajma H. V. 1
MOJ BRAT NIKO
(OPIS LIKA)
Moj brat zove se NIko i ima 2 godine i 4 mjeseca. Za svoj uzrast Niko je jako napredan dječak.
Visok je 93 cm, a težak je skoro 20 kg. Ima kratku smeđu kosu i smeđe oči koje me podsjećaju na badem. Niko je jako razigran i veseo dječak. Obožava odlaske u park i spuštanje niz tobogan. Također voli gledati crtiće i pravi je mali stručnjak za prebacivanje TV kanala. To mene ponekad zna stvarno naljutiti, ali on to sve radi sa smiješkom na licu. Najviše voli jesti raznorazne juhice i tik - tak bombone. Jedina stvar koju Niko doista ne voli je kupanje. Skoro uvijek plače kada treba prati kosu. Niko je jako strašljiv. Ponekad se po noći budi jer se prepadne mraka. Kad ja dođem iz škole Niko me uvijek dočeka s nasmijanim licem i toplim zagrljajem.
Iako me Niko zna ponekad naljutiti dirajući moje školske stvari, ja njega puno volim, a suguran sam da i on voli mene.
Luka B. V. 1
MOJ TATA
(OPIS LIKA)
Moj tata se zove Drago. Ima 42 godine.
Debeljuškast je i visok. Kosa mu je crne boje, ali nažalost počinje sijediti. Njegove zelene oči uljepšavaju mu lice. Oblači se normalno i moderno. Dobar je prema meni, ali mi ponekad zna dati kaznu. Nema veze, navikla sam na to jer je to naša ljubav. Zna kuhati i mogu priznati da mu dobro ide. U slobodno vrijeme tata obavlja kućanske poslove ili igra igrice na tabletu.
Kad krene na posao nagradi me poljupcem. Volim ga jednako kao i on mene.
Marija L. V. 1
MOJ TATA
(OPIS LIKA)
Moj tata se zove Slavko. Ima 45 godina.
Njegova kosa je crna i malo prosijeda. Šiša se na kratko kao i većina muškaraca. Oči su mu smeđe i ima topao pogled. Njegovu okruglu glavu krasi smiješak. Sportski se oblači, a u nekim svečanim prilikama elegantno. On je visok. Moj tata peče najbolje palaćinke, čak bolje nego mama. On je smirena osoba i skoro nikad nije ljut. Ponekad je strog, ali pravedan.
Ja svog tatu puno volim.
Dora G. V. 1
KAD SAM OSJETIO STRAH
Najstrašniji dan u mom životu je bio dan kada mi je mama rekla da moram operirati krajnike. Ja sam se bojao zato jer mi je to bio prvi odlazak u bolnicu. Roditelji su me tješili govoreći da to nije ništa strašno, ali ja im nisam povjerovao. Noć prije odlaska u bolnicu nisam mogao zaspati. Imao sam noćne more.
Sutradan, rano ujutro stigli smo u bolnicu. Kad je medicinska sestra rekla da je vrijeme za operaciju srce mi je počelo ubrzano lupati. Posljednje čega se sjećam je bila velika maska koju mi je doktor stavio na lice da me uspava. Kad sam se probudio osjetio sam da mi netko stavlja veliku iglu u desnu ruku. To je bio šok za mene i jako sam se prepao. Na svu sreću doktor je brzo izvadio iglu, a ja sam se već sutradan vratio kući.
Na kraju sam shvatio da su roditelji bili u pravu. Uspavljivanje nije bilo toliko strašno, ali ona igla je bila prava noćna mora. Ovo je bio najstrašniji dan u mom životu kojeg se sve slabije sjećam.
Luka B. V. 1
KAD SAM OSJETILA STRAH
Lijepu nedjeljnu šetnju šumom pokvario mi je jedan krvoločni sivi pas. Kod bake na selu imam ljubimca, rundavog psa Rokija. Imam naviku s njim šetati po prirodi.
Mama, tata, Roki i ja tu naviku smo ponovili šetnjom kroz obližnju gustu šumu. Šetajući smo pronalazili pitome gljive, čak i šumske sočne jagode. Roki je sav razigran trčkarao ispred nas i pri tom se veselo valjao po lišću. Bacali bi mu koji komadić grančica koje bi rado uhvatio. Kad smo se ishodali i izigrali, krenuli smo kući. Roki je vrlo dobro znao put do kuće pa je on bio prvi, osvrćući se da li ga pratimo.
Prolazili smo pored stare kolibe, a iznenada se začuo jak lavež nekog psa. Odjednom, iza grma je iskočio veliki krvoločni sivi pas. U trenu je zaskočio Rokija i zatim ga počeo gristi. Ja sam se uplašila, uplakala i srce mi je počelo jako lupati. Mama me uzela za ruku i odmakla od mjesta događaja. Tata je uzeo veliko drvo i uspio rastaviti tog psa od Rokija. Ubrzanim koracima smo krenuli kući, a Roki nas je pratio šepajući i dršćući.
Kad smo došli na sigurno, dala sam Rokiju vodu da se napije, a tata je pozvao veterinara koji mu je pružio pomoć. Tu nedjelju ću dugo pamtiti, a i stravičnog sivog psa.
Anđela M. V. 1
KAD SAM OSJETILA STRAH
Bila je srijeda 2014. godine. Sišla sam s dizalom da prijatelju dam knjige jer on nije bio u školi. Kada sam se vraćala, dizalo je stalo na osmom katu.
Bila sam se prepala. Počela sm plakati i vikati: " U POMOĆ! " Nestalo je struje. Postalo mi je vruće. Plakanje i vikanje nije prestajalo. U jednom tenutku čula sam susjedov glas i već sam se obradovala. Susjed je povlačio uže tako da se dizalo moglo pomjeriti. Kada sam došla na deveti kat izašla sam iz dizala. Bila sam presretna. Zagrlila sam mamu.
Trebalo mi je vremena da se smirim, ali kasnije sam bila bolje. Nikad neću zaboraviti što mi se dogodilo tog dana u toj zgradi. Tko zna, možda ću opet zaglaviti u dizalu.
Ema S. V. 1
KAD SAM OSJETIO STRAH
Bila je hladna zima i zimski praznici. Mama i tata su mi obećali da će moju sestru i mene voziti na Blidinje ako prvo polugodište prođem sa svim peticama. Ispunili su obećanje i krenuli smo ....
Putem do Blidinja mama i tata su razgovarali o tome da počnem skijati. Dok sam to slušao ježio sam se i bilo me strah. Moram priznati da je lakše gledati skijanje nego to raditi. Dok smo putovali gledao sam kako je sve prekrio bijeli pokrivač. Napokon smo stigli. Nisam želio izaći iz auta, pa me mama nekako natjerala. Iznajmili smo skije, štapove i pancerice. Popeo sam se se sa sestrom na ski - lift. Tek tada sam se jako počeo bojati. Sada ide naj, najstrašniji dio. Sa 100 m sam se počeo spuštati. Na punih 50 m sam počeo padati. Jedan štap mi je ispao i ostao sam samo s drugim štapom. Nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada sam pao i ispao mi je i drugi štap. Mama me jedva nagovorila da pokušam još jednom. Počeo sam se opet spuštati. Odlično sam vozio i bio sam presretan što sam naučio skijati.
Nakon toga sam se sjetio one stare poslovice: NIJE SVE ONAKO KAKO SE ČINI.
Marin A. V. 1
DAR ZA DJEDA MRAZA
Djed Mraz svu djecu svijeta daruje i usrećuje svake godine. Pa, zašto ne bi i mi njega. Ali, imamo problem. ŠTO DA MU DARUJEMO?
Paaaaa, možda bi mu mogli dati ono što on nama daje. Igračke. Pa da, bravo ja! No, čekaj, on je prestar za igranje s igračkama, a uostalom kod kuće ih ima i previše jer ih pravi zajedno s patuljcima. Ali, ima još puno stvari koje bi mu mogli darovati kao: novo odijelo, keksiće, pidžamu, deblju deku, nove saonice, sobove ....i još puno toga. Ma, ništa mu se neće svidjeti. Hm, razmislimo malo. Znam, možemo mu poslati čestitku i usput zahvaliti na svim darovima koje nam daje. Ali, najvažnije je da mu obećamo da ćemo biti dobri, slušati roditelje i učiti u školi. Jer, djed Mraz je najsretniji kada zna da su djeca dobra i kada s nama podijeli svoje darove. I mi smo tada jako sretni jer znamo da su ti darovi namijenjeni od srca za nas.
Dea P. V. 1
DAR ZA DJEDA MRAZA
Dječica se raduju novim darovima, Novoj godini, Božiću i novom početku. Za sv. Nikolu Karla je dobila majicu, Goran loptu , Marija medu, a ja puno slatkiša. Razgovarali smo o tome što mislimo da će nam roditelji pokloniti za Božić. Ja se nadam da ću dobiti čizme. Marija bi htjela topli kaputić, a Goran "Play station". Karla se ušutila, a odjednom je iz njenog glasa izletjelo:
- Zašto mi ne bismo poklonili dar djedu Mrazu?
Svi smo bili oduševljeni njenom idejom. Nagađali smo što bi mu bio dobar dar. Glasali smo za kaput, ali ne znamo koje bi bio veličine. Možda novu vreću, ali nismo znali hoće li biti dovoljno velika. Marija je govorila da smo svi u krivu i da bi se umjesto svega toga djedu Mrazu najviše svidjela zahvala. Ipak, deset godina on nama donosi darove, a nismo mu ni hvala rekli. Bili smo posramljeni. Ubrzo je Goran prozborio:
- Tugu na stranu! Ta nećete mi cmizdriti dva sata. Krenimo praviti zahvalnicu!
Veselo i složno napisali smo zahvalu. Na Badnju večer predali smo pismo Mariji. To je bila njena ideja. Na božićno jutro dobila sam čizme, majicu i čokoladu. To sam i očekivala. Ali, čekaj! Vidim pismo na kojem ima malo snijega. Uzbuđeno sam ga otvorila i pročitala.
"Hvala vam djeco,
ovo je nešto najljepše što sam ikada dobio.
Voli vas vaš
djed Mraz!"
Ovog puta sam naučila da se dar ne gleda po cijeni već po tome s koliko je ljubavi poklonjen.
Tajma H. V. 1
DAROVI ZA DJEDA MRAZA
Dragi djede Mraze,
Hvala ti na svim poklonima koje si mi donosio svih ovih godina. Da ne zaboravim i slatkiše.
Ove godine predlažem nešto drugo. Sada je na mene red da tebi dam dar, a ti budi sretan i veseo. Poklanjam ti šest krasnih sobova sa žutim zvončićima oko vrata. Donijet ću ti i crvenu boju za saonice da budu još ljepše nego prošle godine. Također, želim ti sreću da te djeca ne primijete kad budeš dostavljao darove.
Za kraj, iako znam da ne postojiš i dalje ću vjerovat u tebe.
Fabian B. V. 1
DAROVI ZA DJEDA MRAZA
Već dugo razmišljam i odlučim darovati djeda Mraza. On mene svake godine razveseli slatkišima, odjećom ili igračkom, pa ću ja ovaj Božić razveseliti njega. Uzela sam veliki crveni i topao kaput. Djed Mraz živi na sjevernom polu pa mu treba nešto toplo, a isto tako kaže da je malo debeo pa treba veliko odijelo. U veliku lijepu kutiju sam stavila odijelo i čokoladu, te poslala na sjeverni pol. Bila sam jako sretna, jer on će mene darivati i ovaj Božić.
Nora J. V. 1
KNJIGOGRAD
U čudesnom Knjigogradu vladaju knjige. Sve se radi tiho, mirno, strpljivo, precizno s puno discipline. Grad ima 100 knjižnica, a nijedna knjiga ne nedostaje.
U Knjgogradu svaki odgovor traži se u knjigizi. Nema kompjutera, mobitela, tableta ni televizora. Građani Knjigograda mislili su da je to obično smeće. Često su govorili : "Tehnologija je neprijatelj knjizi, a knjiga je najbolji prijatelj."
Oni šalju pisma umjesto poruka. Umjesto televizora svakog vikenda odu pogledati lutkarsku predstavu. To je mjesto prelijepo. Uvečer, kad su se zvijezde spustile na nebo, jedna knjiga me zovnula da ju pročitam. Zvala se Blizanke. Pročitala sam je. I druge knjige me pozivaju da ih čitam. Baš su zanimljive.
Pred zoru, gradonačelnik Knjigograda Pametni Pametnjaković, proglasio me posebnom članicom grada. Dao mi je medalju, ali ne zato što sam pročitala knjige, nego zato što sam to uradila s voljom. Vratila sam se kući s medaljom. Prijateljima sam pričala o Knjigogradu, ali mi nisu vjerovali. Nema veze, ja sam čekala da dođu zvijezde ne nebo pa da opet posjetim taj čudesan grad.
Tajma H. V.1
Draga moja rodice Danea,
ja bih ti preporučila da pročitaš knjigu "Priče iz davnine". Ta knjiga je predobra i ima tako dobre priče. Pogotovo bi trebala pročitati Regoča i Šumu Striborovu. Te priče su jedne od najboljih. Poslušaj svoju rodicu i pročitaj ih.
Tvoja Dea
Dragi brate Dario,
preporučujem ti da pročitaš priču Šuma Striborova zato što u njoj ima mnogo zanimljivih događaja i likova. U njoj ćeš otkriti i poučnu pouku.
Tvoj Robert
Draga mama,
rekla si mi da nikad nisi čitala bajku Šuma Striborova pa bih tebi preporučio da pročitaš ovu interesantnu bajku. U toj bajci sin iznevjeri svoju majku koja ga unatoč svemu voli najviše na svijetu. Ja tebe nikada neću iznevjeriti.
Tvoj Fabian
Draga Korana,
želim ti reći da je svaka knjiga koju sam pročitala predivna, prelijepa....Znam da ti ne voliš knjige, ali zamolit ću te da pročitaš priču Šuma Striborova jer je ispunjena avanturama i veličanstveno zanimljivim događajima. Likovi su puni osjećaja, a ova knjiga će ti pomoći u mnogim životnim iskustvima.
Tvoja Tajma
Dragi Lovro,
dugo ti nisam pisao. Počela je škola i imam puno obveza. U slobodno vrijeme volim čitati. Predložio bih ti da pročitaš knjigu Ivane Brlić - Mažuranić "Priče iz davnine". Meni se najviše sviđa Šuma Striborova u kojoj se pojavljuju nestvarni i neobični likovi: Malik Tintilinić, Domaći, Stribor.... Kad dođem u Zagreb iduće godine volio bih razgovarati o ovoj priči.
Šaljem ti pozdrave iz Mostara. Radujem se skorom viđenju!
Tvoj prijatelj
Matija
ZOO VIJESTI
U jednom zoološkom vrtu je bilo puno životinja. Jedna je životinja bila jako nemirna. Zvala se Maja. Maja je bila zebra, jako lijepa, crno - bijelo prošarana. Nije voljela biti zatvorena u svojoj ogradi.
Jednog dana uspjela je otvoriti vrata i prošetati vrtom. Htjela je upoznati druge životinje. Otišla je kod Barbare žirafe da vidi kakve ona ima novosti. Barbara je vidjela da u orlovom gnijezdu ima pet malih orlića, a u susjednom kavezu majmuna čitavo jutro je cika i veselje. Šetajući zoološkim vrtom Maja je srela i Gloriju, nilskog konja koji je uživao u kupanju. U daljini joj je mahnula antilopa Lola. Maja je uživala u svojoj šetnji, te požurila kući da svojoj obitelji ispriča novosti.
Karla K. V.1
VJETROVIJESTI
Ja sam vjetar
mudrac stari.
Znam preko
milijun stvari!
Danas vidjeh
malu djevojčicu,
nosila ona
crvenu kapicu.
Više se ovdje
zadržat ne mogu
ako nastavim ovako
izgubit ću nogu!
Idem malo dalje
da vidim još vijesti
nadam se da će biti
bolje nego današnje.
Vjetrovijasti!
Tajma H. V. 1
ZELENVIJESTI
Ja sam zelena priroda
i volim prenositi vijesti.
Vidjela sam stablo
tako visoko kao
neboder.
Zelenvijesti!
Zagledala sam se
u crvenu žabu
sa zelenom glavom.
Zelenvijesti!
Vidjela sam zeca
kako je visoko skočio
i zatim je upao u vodu
i ronio.
Zelenvijesti!
Ema S. V. 1
ZRAKOVIJESTI
Ja sam zrak i vidite me svugdje.
Raznosim vijesti jer ih svugdje čujem.
Neki dan, vjerovat nećete,
roda bebu nosila i usput malo votke popila,
pa se u avion zabila.
Beba ispala, pa majci pred vrata pala.
Zrakovijesti!
Prošle noći
kiša padala,
pa mala lasta
put do juga nije vidjela.
Zrakovijesti!
Orao hranu
pticama nosio
pa ga lovac
na putu do gnijezda ubio.
Zrakovijesti!
Dea P. V. 1
RAZGOVOR S LASTAVICAMA
(pričanje prema istinitom događaju)
Kad sam se jutros ustala čula sam lijepi pjev ptica. To su bile lastavice. Odlučila sam porazgovarati s njima. Sjetila sam se kako neki dječak priča s orlom, pa ću i ja s lastavicama. Brbljala sam nešto tim slatkim ptičicama. Otišla sam da vidim kakve su te ptice s lijepim glasom. Imale su siva krila, mali bijeli trbuščić i mali repić crne boje. Otvorila sam prozor i nastavila pričati i pjevati. Sjetila sam se da je mama napravila uštipke pa ćemo lastavice i ja malo pojesti. Na prozoru sam smrvila uštipke i bacila na pod. Tada su lastavice počele jesti, a i ja s njima. Vratila sam se na prozor i uskoro na podu više nije bilo hrane. Zvala sam lastavice, ali se one nisu javljale. Vratila sam se u dnevni boravak i bila sam tužna dok me mama nije utješila. Lastavice su otišle zato jer je počela jesen.
Marija L. V. 1
JESEN U MOM KRAJU
Jesen se vratila. Unijela je šarene boje u naša srca. Drveću je počelo opadati lišće kao da im je vruće. Divna jesen očarava sve oko sebe, a lišće je lagano i mekano poput ružine latice. I ptice cvrkuću lijepo kao djeca u zboru.
Taj cvrkut ptica su čari jeseni, no, ovog puta cvrkut nije veseo. Ptice su vesele, ali zašto nisam i ja? Kao da se opraštaju od nečeg, ali čega? Na pitanje ne mogu odgovoriti jer cvrkut postaje sve tužniji. Vjetar grane ljulja, nježno, kao u snu, a veliki mir je obuzeo jesen svu. Samo se ptice čuju. Odjednom, stale su i one pjevati. List je pao, a jedna ptica je otišla, pa druga.... Lišće je opadalo, a ptice su odlazile. Tužno sam ih promatrala svojim gotovo suznim očima. Čak sam pomislila da će se jedna ptica vratiti, ali ništa. Posljednja ptica me milo pogleda kao da od mene traži uslugu. Ja znam i koju. Da joj čuvam gnijezdo.
Tako je otišla i posljednja ptica, a pao je i posljednji list. Čuvat ću ptičje gnijezdo sve do proljeća. Hoću, naravno. Mogu li ptice sretno doći do dalekih krajeva i hoće li se vratiti razigrane kakve su i bile? Ja to ne znam. Ali, u sjećanju ću uvijek pamtiti ovu tužnu jesen u mom kraju.
Tajma H. V. 1
LJETO NA RABU
Ljeto je i vruće je. Na plaži sam s mamom i bakom. Uživam u plivanju. Kupio sam novu masku i istražujem morsku dubinu.
- Matija, nemoj duboko. Pazi se! - čujem mamu kako viče.
Ne želim izaći iz mora. Svaki tren opazim nešto interesantno: ribice, morsku travu, neobično kamenje....
I, onda se dogodilo nešto neočekivano....
- Mama, mama, nešto mi je na usni. Peče me.
Dotrčala je do mene u plićak. Na staklu njenih naočala ugledao sam da su mi usne natečene, a nos mi se nije vidio.
- Izgledam kao rugoba - rekao sam.
- Sve će biti dobro. - rekla je baka.
Popio sam tabletu protiv alergije. Sjeli smo u auto. Mama je brzo vozila. Osjećao sam mučninu. Došli smo u Hitnu pomoć. Doktorica me je pregledala. Rekla je da me opekla meduza. Dobio sam injekciju. Baka je bila u pravu. Sve je završilo dobro. I da znate, strah i bol lakše podnosite kad je uz vas MAMA.
Matija R. V1
VESELI DAN U HOLIDAY PARKU
Dragi moji, otkako sam u Njemačkoj, nema kraja zabavi. Reći ću vam da su svi dani ispunjeni zabavom i veseljem, ali ovaj mi je nekako bio najdraži. Dakle, krenimo.
Sa svojom kumom Tijanom, njenim mužem Ljubišom i sinom Noelom krenula sam u Holiday park. Najprije smo otišli u ogromni Mayland i vozili se na velikom skakavcu Flipu. Flip me je odveo u čarobnu zemlju gdje sve u životu ide bez problema uz pomoć pčelice Maje i bumbara Pave. Zatim smo vozili autiće na sudaranje. No, bilo je šteta što je to trajalo samo 10 minuta. Zatim smo se vozili na velikim cvjetovima koji su išli gore - dolje, gore - dolje... I tako su prošla dva sata u Maylandu, a to nije ni blizu malo manje od pola parka. Kada smo krenuli u veći dio parka, Noel i ja smo se provozali na veselim konjićima, a poslije toga smo s veeeelikim šlaufom plovili niz rijeku Neckar. Ručali smo u jednom restoranu, a poslije jela smo se se vozili na ludom toboganu. Išli smo 10 m gore, pa dolje, zatim 5 m unatrag i dolje. Najzabavnije je bilo kad smo se peli 25 m gore i 25 m doljeeee! Mi smo se zabavljali, a vrijeme je prolazilo.
Zabavni park se zatvarao, a za uspomenu smo uzeli "Volim Holiday park" magnet. Svi smo bili iscrpljeni i poželjeli se kreveta. Dan je bio prekrasan, ali sam se umorila i sve što sada želim reći je: Laku noć!
Tajma H. V 1
PROLJETNO JUTRO U PARKU
Osvanulo je lijepo i sunčano proljetno jutro. Probudio me je cvrkut ptica. Sunčeve zrake su obasjele sobu. Sve je bilo čisto i prozračno.
Poželio sam otići u park. Lipe su procvjetale. Njihov miris se širio svuda. Na ulasku u park osjetio sam miris pokošene trave. Zeleni travnjak je prekriven šarenim cvijećem. Izgleda kao najljepši tepih. Čuo sam drveće kako razgovara. Njihov razgovor nastaje šuštanjem lišća. Krenuo sam popločanom stazom do kamene fontane. Dva goluba su pila vodu. Preplašio ih je zvuk mojih koraka. Sjeo sam na drvenu klupu. Gledao sam prema spravama za igranje koje su nestrpljivo čekale dolazak djece. Smijeh i graja su ubrzo ispunili park.
Mirisno jutro je postalo dan za igru.
Matija R. IV. 1
PROLJETNO JUTRO U PARKU
Jutro je. Sa svojom obitelji sam krenula u park.
Dok smo šetali stazom vidjeli smo raznobojno cvijeće, blistavu rosu i još ponešto. U jednom trenutku, ptičica s grane je pjevala svoju veličanstvenu pjesmu. Dotrčala sam do kamene fontane i skakutala svuda nakokolo. Vesela djeca su se zabavljala na zelenoj travi okruženoj svjetlucavim točkicama rose. Pridružila sam se njima i svi zajedno smo otrčali do klackalica i ljuljački. Visoka drveća su pravila hladovinu na drvenim klupama gdje su sjedili ljudi.
Naišli smo na lišće i veselo skakutali po njemu. Lišće je bilo zelene boje. Oko nas su zujale i letjele pčele, bumbari i bubamare. Po pijesku su se čuli koraci male dječice koja su trčala do tobogana.
Ovaj dan je bio fantastičan. Mogla sam osjetiti opojan miris cvijeća, miris svježe jutarnje rose i naravno čistog zraka.
Anđela M. IV. 1
PROLJETNO JUTRO U PARKU
Subota je, dan za jutarnji izlazak u park. Ići ću s mamom i sestrom. Gledat ćemo raznobojno cvijeće, blistavu rosu i zelenu travu. Dok smo razgledali prirodu u parku, slušali smo razne zvukove poput pjeva ptica, šuštanje lišća i zujanje pčela i bumbara. Dok smo sve to gledali i slušali, osjetili smo prekrasne mirise. Tako je prošlo moje proljetno jutro u parku.
Hrvoje LJ. IV. 1
PROLJETNO JUTRO
Osvanulo je sunčano jutro. Odlučila sam se prošetati parkom. Sjela sam na klupu. Moju pažnju je odmah privuklo raznobojno cvijeće. Na njega su dolijetale pčele. Razigrana djeca su se igrala na spravama za igranje. Razveselile su me ptice koje su pjevale na granama. Njihov pjev su čule pčele i bumbari, pa su i oni počeli glasnije zujati. Veliko stablo lipe širilo je svoj prelijep miris. Također me privukao miris pokošene trave.
Nina B. IV. 1
ZEC I PUŽ
Jednoga dana zec opazi puža i reče:
- Jesi li za utrku? - podrugljivo će zec.
- Nisam. - odvrati puž.
- Tko prvi do cilja dobiva dvije glavice kupusa.
Budući da je puž bio naivan, pristade.
Zec ga prevari i pobijedi.
Sve šumske životinje su se obradovale i rugale se pužu.
Puž sav nesretan otiđe iz šume.
Fabian B. IV. 1
SLON I MRAV
U dalekoj Africi, slonovi Kiki i Riki su ljenčarili.
- Što mi se to događa? - reče Kiki.
- Ja, ja, ja sam slijep¨! - Kiki će tužno.
Riki se više nije htio družiti s Kikijem.
- Molim te!
- Ne!
- Za mene!
- Nikad!
Svi su odbijali družiti se s Kikijem. Odjednom, Kiki začuje mravlje stupanje.
- Mrave, gdje si? Molim te, javi se!
Mrav se odazvao pozivu.
- Zdravo! Ja sam mrav Miki.
- Htio bih da mi pomogneš. Nitko se ne želi igrati sa mnom jer sam slijep. - kaže Kiki.
- A zašto mi ne bi postali prijatelji? Ja bih ti pomogao da gledaš, a ti meni da nađem hranu u teškim danima. - reče mrav Miki.
- Izvrsna ideja!
Tako su Kiki i Miki postali najbolji prijatelji.
Tajma H. IV. 1
MEDVJED I PČELE
Jednog proljetnog dana u maloj šumi iz svoga brloga izašao je medo koji je bio gladan. Šetao je po šumi i pošao u potragu za medom. Nakon kratkog hoda stigao je do jedne poprilično velike košnice. Medvjed se raspoložio i rekao:
- Eto mi doručka!
Pčele su vidjele da se medvjed približava i počele paničariti. Neke od njih su govorile:
- Ukrast će nam sav med, sve što smo skupili.
- Neće on ništa! Možda je on velik, ali nas ima preko stotinu! Neće ni kap meda uzeti! - rekoše neke malo hrabrije pčele.
I sve pčele izađoše. Medo je to vidio i rekao:
- Samo naprijed pčelice.
Kada je roj pčela krenuo na medu, vidio je da ne može uzeti ni malo meda. Shvatio je da nije lijepo krasti i drugima narušavati dom.
Luka B. IV. 1
MOJA MAMA
U mom srcu najvažnije mjesto pripada jednoj dragoj i nježnoj osobi. Sjajnija je od zvijezde, ljepša od bisera. To je moja mama. Ona se zove Maja. Ima četredest i nešto godina. Mnogi ljudi koji me prvi put vide prepoznaju me po mami i njenim crtama lica.
Prepoznatljiva je po svom vedrom duhu i nasmijanom licu. Kada se smije lice joj krase mali, bijeli zubi. Ima velike razigrane oči. Njen pogled je blag i nježan. Kosa joj je oduvijek prošarana plavim pramenovima. Najsigurnije se osjećam u njenom zagrljaju i kada me miluje svojim toplim rukama. Ima brz i energičan korak. Njena odjeća je uredna. Čine je haljina, hlače, bluza i ravne cipele.
Moja mama je je uvijek tu za mene. Ona me naučila da volim i da budem iskren prema ljudima.
Matija R. IV. 1
MOJA MAMA
Mojoj mami je ime Sanela. Ima 33 godine. Nižeg je rasta.
Na njenoj duguljastoj glavi ocrtavaju se kestenjasto smeđe oči. Kosa joj je blistavo crna. Na svoje rumene usne svaki dan stavlja ruž druhe boje. Ona se često smije. Smije se kad je sretna, ali i kad je tužna. Pomalo je debeljuškasta. Svojim dragim rukama uvijek nešto radi za mene. Voli se odijevati moderno. Nosi obuću s visokom petom.
Moja mama je dobra, brižna, plemenita, druželjubiva, spreman pomoći, za nepravdu lako plane, voli praviti kolače (a i jesti). Njeno srce je puno ljubavi. Uvijek mi pomaže oko zadaće. Moja mama je moj život.
Tajma H. IV. 1
ČUDNOVATI PUT
Taj dan bio je poseban za mene i brata. Šetali smo parkom i ugledali nepoznatu kutiju. Bila je ogromna. Ušli smo u kutiju i otputovali 300 godina u povijest. To je bio svijet bez tehnologije. Kada smo otišli u školu, imali smo hrpu kamenja umjesto bilježnice i olovke. Jeli smo neobičnu hranu za doručak. Bilo je to jako čudno putovanje!
Odjednom, zemlja se zatresla! Eruptirao je veeeliki vulkan. Otrčali smo do kutije što smo prije mogli. Vratili smo se kući gdje su nas roditelji i baka željno iščekivali. Ispričali smo im sve o našem putu, a oni nisu vjerovali. No, ipak, mi nikada nismo zaboravili taj čudnovati put.
Tajma H. IV. 1
PUT U VREMEPLOV
Jednoga dana ušao sam u vremeplov i namijestio brojke na 1814. Pritisnuo sam gumb i zaronio u prošlost. Vozio sam se na kočiji i prošao pored mjesta svoje zgrade. Zgrade tamo nije bilo, nego livada s pčelama. Vidio sam vojnike s neobičnim kapama. Još nešto mi je tu nedostajalo. Nije bilo struje, semafora, asfaltiranih cesta i tvornica. Rijeke su bile čiste i bistre s veselim ribicama. To je bio predivan dan. Trebao sam se vratiti na večeru. Našao sam vremeplov i vratio se u sadašnjost.
Fabian B. IV. 1
PROLJETNA PJESMA
Zima nam ide na odmor, a proljeće dolazi. Ptičice na granama cvrkuću, a mala lasta se vraća. Priroda će se probuditi i šareno cvijeće nam darovati. Vatru ćemo ugasiti pa ćemo se odmoru prepustiti. Škola će brzo završiti i knjige ćemo u ladice ostaviti, a olovke pospremiti. Tužno je da ćemo se svi manje viđati jer ćemo na more krenuti.
Dea P. IV. 1
NEDJELJA U MOJOJ OBITELJI
Nedjelja je i kišovit je dan. Ne možemo se vani ići igrati, a tek je 9 sati. Moram učiti do pola jednanaest dok mi ne dođe rodbina na ručak. Stvarno se tome veselim jer će mi doći rodica Danea i Ena da se igramo. Strina i striko će dovesti svog malog sina Luku koji se tek rodio. Ali, ovo mi je pomalo dosadilo. Svake nedjelje isto: bake i djedovi samo pričaju, mama iznosi hranu, a striko i strina čuvaju bebu. Ubrzo će 11 sati. Dok još nitko nije došao pokušat ću zamisliti kako bi bilo da smo svi na pikniku u šumi.
Uvauuu! Ovdje je stvarno lijepo. Mama ne mora stalno ići do kuhinje jer ovdje samo vadi hranu iz košare i daje nam da jedemo. Bake i djedovi se dive ljepoti prirode, a striko i strina mogu malo ostaviti svoju bebu u kolicima jer se ovdje nema gdje udariti. Nakon ručka tata nam je izvadio veliku loptu. Ubrzo smo svi zaigrali nogomet. Djedovi su navijali za mene, a bake za moju mlađu seku. Naravno, ipak sam ja pobijedila. Poslije igre smo malo prošetai šumom i naišli na čopor vukova.
Kad odjednom, začujem zvono na vratima. Din - don! U, hvala Bogu, tko zna što se sada moglo dogoditi u mojoj mašti. Sada sam naučila vrlo važnu lekciju da nikada ne smijem mijenjati nedjelju i da uvijek budem zadovoljna njom kakva god ona bila.
Dea P. IV. 1
SNJEŠKO DOLAZI U GRAD
Bio je hladan zimski dan. Djeca su odlučila napraviti Snješka. Kad su ga napravili igrali su se s njim. Bilo im je zabavno. Pala je noć i djeca su otišla spavati, a Snješko je ostao vani.
Sav potišten odlučio je otići u grad. Kada je napokon došao, bio je veseo i iznenađen. On je bio velik pa su ga svi promatrali kao da je došao iz drugog svijeta. Obradovao se noćnim svjetlima u zgradama i po ulicama. Ali, i tamo je bio potišten jer nije imao društva. U tom trenu je vidio neko dvorište gdje je bilo mnogo djece. Odmah se sprijateljio s njima. Snješko se sa djecom igrao cijeli dan.
Nakon igre, odlučio se vratiti u selo kamo je i pripadao. Ali, na putu, dok je sjalo sunce, Snješko je osjetio da se topi. Topio se i topio i ostala mu je samo njegova žutoplava metla i crni šešir.
Anđela M. IV. 1
SNJEŠKO DOLAZI U GRAD
Spustila se hladna zimska noć. Svi su ukućani otišli na počinak. Snješku je bilo dosadno. Razmišljao je kako bi se mogao zabaviti.
Dosjetio se da bi mogao otići u grad. Stavio je crni šešir i popravio svoj nos. Krenuo je šumskim putem do grada. Dugo je putovao. Ujutro je stigao u grad. Grad mu se svidio. Ima velikih zgrada i ulica kojih u selu nije bilo. Začuo je vesele dječje glasove. Vidio je djecu kako se igraju na školskom dvorištu. Prišao im je. Vesela djeca su mu dotrčala i odmah su se sprijateljili sa Snješkom. Dugo su se igrali sve dok nije glasno zazvonilo školsko zvono. Djeca su morala poći na nastavu. Snješko je odlučio još malo razgledati grad. Prolazeći dugačkom cestom, u izlogu ugleda šareni šal. Imao je nekoliko novčića pa ga je kupio. Šareni šal divno mu je pristajao.
Polako se spuštala noć. Snjegoviću se svidio grad, ali je morao krenuti natrag u svoje selo koje mu je već nedostajalo.
Nina B. IV. 1
SNJEŠKO DOLAZI U GRAD
Jedne hladne zimske noći, jedan Snješko se spremao otići u grad. Na glavu je stavio svoj crveni lonac sa bijelim točkicama, uzeo metlu i krenuo.
Kada je napokon stigao divio se cijelom preeeedivnom gradu. Gledao je veliki grad. Bio je divan. Odjednom je izgubio svoj plavi šal. Otišao je u trgovinu i kupio novi zeleno - bijeli. Zeko mu je pojeo nos, pa je kupio novi. Kad je došao u trgovinu i kupio ga, čuo je djecu kako pričaju viceve:
- Zašto plavuša čuči kad dođe u trgovinu?
- Zašto!?
- Traži niske cijene!
- Hahahaha!
- Ej, imam ja jedan. - kaže Snješko.
- A, zaboravio sam ga.
- Nema veze.
- Moram ići kući. Hajde, ćao!
- Ćao!
Kada je došao kući, igrao se s djecom do kraja zime.
Nina K. IV. 1
SNJEŠKO DOLAZI U GRAD
Jutro je. Vani je jako hladna zima. Na selu je pao snijeg.
Djevojčica Lara i dječak Marin su se počeli igrati. Odlučili su da će zajedno napraviti Snješka. Snješko je imao narančastu mrkvu za nos, dugmadi za oči, lonac za šešir, grančice drveta za ruke i metlu u rukama. Bio je pravi Snješko.
Došla je noć. Odjednom je Snješko oživio. Pošto selo nije baš osvijetljeno, odlučio je poći u grad Mostar. Krenuo je lagano i došao do Mostara. Tu je baš lijepo. Cijeli grad je bio osvijetljen. Najprije je razgledao grad, a zatim Mepas....
Svanulo je sunčano jutro. Snjegović se počeo topiti. Prije nego se otopio rekao je sebi:
- Da bar mogu opet razgledati grad!
Nataša K. IV. 1
PLAVA PJESMA
Tko je prvi skočio u njega?
Tko je prvi zaronio u njega?
Štap su u ruke uzeli
udicu spustili i ribicu ulovili.
Tko je prvi brodicu pokrenuo,
jedro razapeo i vjetru se smiješio?
Galebovi bijeli cijeli čamac zaposijeli
i čekaju male komadiće kruha.
Ivano K. IV. 1
PLAVA PJESMA
Tko je prvi
otišo na more?
Tko je prvi ispunio snove?
Tko je pjesmu o meni učio,
a tko je naučio?
Plavo nebo
plavo more
sve je palvo u ljetu mome.
Leona M. IV. 1
ZELENA PJESMA
Koji je prvi leptir poletio?
Koji je prvi pup procvjetao?
Od kud sada ovako lijepo vrijeme?
Ma, Ivane, to je zeleno proljeće!
Marin A. IV. 1
PLAVA PJESMA
Što to plovi, plovi na plavom nebu?
S plavog neba sunce grije
sve što smije i ne smije.
U moru plavom vidi se odsjaj sunca.
Ljudi se ljeti u plavom moru:
kupaju, bućkaju, plivaju i igraju.
Moja omiljena boja je plava.
Moje oči su plave boje.
Lana P. IV. 1
ZIMA NA SELU
Bila je hladna zima. Završila je nastava. Djeca su izašla vani igrati se na snijegu.
Nebo je bilo tmurno, a šuma je imala ogoljelo drveće. Djeca su se skijala, sanjkala, grudala i pravila Snješka. U selu su krovovi bili pod snijegom. Mali gladni prestrašeni zeko je došao iz šume i gledao ima li hrane. Ptice su isto bile gladne i ozeble u ovoj hladnoj zimi.
Djeca su veselo i polako krenula kući. Sve je ostalo mirno i tiho.
Ema S. IV. 1
ZIMA NA SELU
Hladan je zimski dan. Nebo je tmurno. Snježni oblaci nadvili su se nad selo. Napadao je snijeg.
Nastava je završila. Radosna djeca otrčala su do svojih toplih domova. Ostavili su knjige i uzeli sanjke i skije. Toplo su se obukla. Započele su zimske radosti. Svi su sretni. Djeca se grudaju, sanjkaju i skijaju. Napravili su Snješka. Šuma spava. Prekrio ju je bijeli plašt. Zečije ozeble šapice traže hranu i toplo prenoćište. Ptičice cvrkuću na golim granama.
Djeca su se igrala sve dok se nije spustila noć. Tada su otišli svojim toplim i udobnim domovima.
NIna B. IV. 1
ŽELIM, ŽELIM
Moje želje u novoj godini su velike, ali bih bila zadovoljna da mi se ispune bar neke. Prva mi je želja da budem zdrava, da dobro učim i slušam roditelje i svoju učiteljicu. Voljela bih dobiti psa, novi telefon i bicikl. Nadam se da ću tijekom nove godine upoznati mnogo prijatelja. Željela bih da budem uspješna u karateu i da osvojim bar jednu medalju. Bila bih najsretnija da u ovoj godini zavlada mir u svijetu i da siromašna djeca dobiju ono što mi već imamo: hranu, odjeću i topli dom. Želim sve ovo, želim....!!
Anđela M. IV. 1
ŽELIM, ŽELIM
Stigla je nova godina. To je vrijeme dobrih želja i lijepih poklona. Poželio sam da odem u selo Djeda Mraza i da se provozam u saonicama koje vuku njegovi najbolji prijatelji sobovi i psi hoskiji. Želim da mu kažem da ostvari sve o čemu sam sanjao. Želim školu bez ijedne brige. Želim pročitati lijepe knjige. Želim puno radosti, smijeha i veselja. Želim da dobijem dva rođaka.
Matija R. IV. 1
MOJA BOSNA I HERCEGOVINA
Ja živim u Hercegovačko - neretvanskoj županiji, bolje rečeno u središtu te županije. To je grad Mostar. Kroz njega protiče blistava rijeka Neretva. Ona je tako lijepa, modra.... ma nemam riječi koja će opisati rijeku Neretvu. A najljepše ju je vidjeti obasjanu mjesečinom, kao da nas zove u svoj raj. Sve te ribice uživaju u srebrenim kapljicama rijeke.
No, Neretva nije jedini ukras Mostara. O, oprostite, ali Mostar ne mogu nazvati samo gradom. O, da! Zvat ću ga "Kraljevstvo Mostar". To je baš lijep naziv za neopisivo lijep grad. Stari most je najljepši od svih mostova koje sam ikada vidjela. Sagrađen je 1566. godine, a sagradio ga je graditelj Hajrudin. Ovo je najstarija uspomena Mostara.
Stari most sigurno uživa u svoj toj pozornosti, toliko ljudi ga obožava.... A njemu su najdraži skakači. Uvijek može gledati njihove čudnovate piruete. Samo, postojao je jedan problem. Stari most je bio ljubomoran na rijeku Neretvu. Ipak, skakači su skakali u Neretvu, a ne na Stari most. On bi volio da su stvari drugačije. Mislim, to je nepošteno, Stari most je mnogo popularniji od Neretve, ali ništa. On želi biti Neretva. Svake noći sanja kako je postao rijeka Neretva. Jednog jutra, kad se Stari most probudio, dogodilo se čudo. Nije više bilo rijeke! Stari most je bio jako sretan, ali je pogriješio. Odjednom je dolazilo mnogo manje ljudi nego inače. Oko popodneva je Stari most bio zbunjen. Zašto ga je tako malo ljudi posijećivalo? Malo bolje je pogledao ispod sebe. Dakako, Neretva je bila tu, samo je bila prekrivena smećem. Više nije plivala veselo i ubrzano, već sporo i tužno.
Starom mostu je bilo žao, pa je pozvao svog prijtelja Vjetra da otpuše sve smeće iz rijeke, od ogromnog debla do male limenke.Na kraju su Stari most i Neretva postali najbolji prijatelji zauvijek!!!!!
Ne mogu dalje opisivati "Kraljevstvo Mostar" jer znam da nikad neću završiti.
Posjetila sam mnoga mjesta, ali Bosna i Hercegovina je najljepša.
Imam ideju! Stari most je princ, rijeka Neretva princeza, Mostar kralj nad svim gradovima....
Čekajte malo, tko je kraljica? Peh! Pa to se zna! Kraljica svega i svačega je moja Bosna i Hercegovina.
Tajma H. IV. 1
MOJI NOVOGODIŠNJI PRAZNICI
Danas je nedjelja. Dan prije početka drugog polugodišta u školi. Škola mi je nedostajala, ali ovo su bili praznici na kojima sam se provela kao nikad.
Došla mi je strina iz Njemačke na doček Nove godine. Oko osam sati, moja baka je pripremila stol. Kada su pripreme završile, strina, moj brat i ja smo na glavu stavili kapice. Novogodišnji stol bio je predivan. Slušali smo novogodišnje pjesme. Moj brat je zaspao oko 11 sati. Sat vremena do ponoći meni je brzo proletio. Napokon, došlo je vrijeme za odbrojavanje. Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva, jedan.... sretna Nova! Čim je završilo čestitanje popili smo malo dječjeg šampanjca i nakon toga usnuli u slatki san. Sutradan, kad smo se probudili zabavljali smo se kao inače. Išli smo šetati u park, kino, kuglanu... O, gle, to je moja baka. Zove me da malo vježbam za školu. Ovih dana baš i nisam učila. Nije ni važno, jer ovo su bili moji najbolji novogodišnji praznici ikad!
Tajma H. IV. 1
ŠTEDNJA I ZAHVALNOST
Moje ime je Dea. Ja volim štedjeti. I to je jako dobro. Imam svoju kasicu kod bake i tamo štedim novac. Imam ga jako puno i kada mi nešto zatreba ja uzmem iz nje. Preporučila bih vam da i vi štedite svoj novac, ali ne samo novac nego i druge stvari: vodu, struju, plin....Jer, sve to plaćaju naši roditelji, ima tu poneki trening ili sport. Isto tako trebamo biti zahvlani na nekim stvarima. Ako imamo sestru ili brata, mamu i tatu, ako idemo u školu i ako imamo dobru učiteljicu ili učitelja. Ja sam jako zahvalna što imam mamu i tatu, mlađu seku, idem u školu i imam jako dobru učiteljicu.
Kod nas je u školi bila jedna književnica Sonja Jurić koja nam je pročitala priču Kako je Denis postao štediša. Nakon toga sam odlučila i ja postati štedljiva i zahvalna.
Dea P. IV. 1
ŽELIM, ŽELIM
Prošla je 2013. godina. Neke želje su mi se ostvarile, a neke nisu. One želje koje mi se nisu ostvarile volio bih da mi se ostvare u 2014. godini. Pa neka, duga je, ima 365 dana. Ja želim da i četvrti razred prođem s odličnim uspjehom. Želim da mi sestra brzo poraste da možemo negdje otputovati. Sada je mala i ne podnosi vožnju. Želim da osvojim medalju iz karatea. Znam da moram puno trenirati. Želim da grad Mostar končno bude čist. Želim da ne bude bolesti i gladi.
Fabian B. IV. 1
E, MOJ DADO!
( prema istinitom događaju )
Jednoga dana, ( lakše rečeno jučer ), mirno smo jeli kestene, a onda je zazvonilo zvono na vratima. Otvorila sam vrata i bio je moj djed. Mama nam nije dala da koristimo njezin mobitel, pa smo otišli u spavaću sobu. Ja nisam znala da je tamo ključ od sobe. Otišla sam u toalet. Onda se dogodilo! Zaključao se moj brat. Nismo znali što da radimo. Mama je otišla u kuhinju po rezervni ključ dok sam se ja molila da ga otključamo. Kada smo ga izbavili, Dado je rekao:
- Ti si mi rekla da se zaključam.
I to je to. Pa bar smo ga izbavili.
Kraj
Nina K. IV. 1
MOJE PRIJATELJICE
Ja sam Nina. Imam 9 godina. Živim u Mostaru. Imam dvije najbolje frendice. Zovu se Tajma i Nataša. Tajma ima dugu smeđu kosu, smeđe oči i smisla za čitanje. Ona je zakon.
Nataša ima duuuugu smeđu kosu, crnkaste oči, velike trepavice. Baš mi je drago što ih imam. Obadvije su lijepe. To je to od mene. Ćao!
Nina K. IV. 1
MOJA MAŠTA
Zovem se Tajma. Ja volim maštati. O svemu sanjarim, ali najviše o budućnosti. Zanima me što ću biti kad odrastem. Mogla bih biti TV zvijezda ili zubarica, možda čak učiteljica ili književnica.
Biti TV zvijezda....hmmm... evo me, tu sam. Šminka, kosa, odjeća, sve je tu. O, ne! Zaprljala sam se. Natrag u kabinu. Ma dajte, što je sad!? Ah, ma sklonite seee! Ti novinari.....grrrr! Možda je biti zvijezda prenaporno.
Sada sam zubarica. U ordinaciji sam. Sljedeći! Sve je mirno i tiho. Moji prijatelji ortodonti dječici postavljaju aparatiće za zube. Sada je na redu moj pacijent. Zar opet? To je bio nestašni Marko. Dječak koji me tri puta pogodio kamenom i jednom, krišom polio vodom. Izbrusila sam mu zube i nestrpljivo čekala stanku. Biti zbarica je..... ne mogu naći pravu riječ.
Fijuuu! Sad sam učiteljica. U mom razredu svi su pomalo nestašni. Moja dva najbolja učenika su Ivo i Nina. danas radimo novo gradivo iz matematike. neposlušni Filip je počeo udarati Ivu, pa sam ga poslala u pedagoga. Zabavno je biti učiteljica, ali vrijeme je za užinu. Uššššš!
Sada sam književnica. Sve je tiho, ne čuje se ni muha u zraku. Baš čudno, nemam ni inspiraciju. Hej, čuje se neko zvono. Eno ga, tamo je! Ne, ne, to je kuća. Ma nije ni tamo. Samo se pitam gdje je? Ding - dong, ding - dong!!!!! Pa ja sam sve to zamišljala. I sada kad znam da moja mašta može svašta, znam da je ovo bio jedan nezaboravan, pustolovan san.
Tajma H. IV. 1
KAP KIŠE
Ja sam kap kiše. Drago mi je da sam u oblacima jer mogu padati, letjeti i raditi mnoge stvari koje neki ljudi ne mogu. Radoznala sam da prvi put padnem na zemlju sa svojim prijateljima, da osjetim život na zemlji. Možda moja družina i ja nekoga rastužimo, ali vjerujem da ćemo mnoge razveseliti, a možda nekome i pomoći. Jednom me moja prijateljica kap upitala:
- Bi li ti voljela biti čovjek ili nastaviti svoj život kao obična kap?
- Nikada se ne bih mijenjala. Takva sam, kakva sam, a i nisam obična. Kada padam pomažem cvijeću i ljudima! - odgovorila sam.
Druga kap je upitala:
- A kako mi to pomažemo ljudima?
- Tako što im zalijevamo cvijeće. Zato ja svoj život ne bih ni s kim mijenjala.
Hana P. IV. 1
KAP KIŠE
Da sam kap kiše bila bih vesela i radoznala zato što idem na zemlju. Bilo bi mi jako dobro padati iz oblaka. Imala bih više prijatelja na zemlji. Vidjela bih puno šarenih kišobrana i puno mirisnog cvijeća. Osjetila bih miris prirode koji nikada prije nisam pomirisala!. Na zemlji bi mi bilo jako lijepo.
Ema S. IV. 1
KAP KIŠE
Čekam jesen i zimu da najviše padam. Radujem se što padam na travnjake na kojima će rasti cvijeće. Na nebu imam puno rođaka, rodica, sestara i braće, a na zemlji nemam puno prijatelja. Najbolji prijatelj mi je kišobran. Svi ga ljudi nose kada padam da ne pokisnu i ne razbole se. Jednoga dana sam padala tako da su ceste poplavile i stvorila se bujica. Ta voda je nosila sve pred sobom. Bilo mi je žao prirode. Zovnuo sam svog prijatelja. On se zove sunce. Rekao sam da sja da nestane bujice. Za tren oka su nestale. Ponovo se priroda obnovila. Bila sam sretna. Došlo je ljeto i nisam padala do sljedeće jeseni i zime.
Matija R. IV.1
KAP KIŠE
Zdravo! Ja sam Kapljica. Živim u oblacima. Radim za zabavu u oblaku Sivi! Lijepo je padati kroz oblake. Oooo, dolazi moja prijateljica Mokra! Jako je dobra. Na zemlji imam još jednu prijateljicu. Zove se Divna. Ima plavu kosu i plave oči baš kao i mi. Stvarno je dobra.Drago mi je što ju imam. Uh, to je moj šef, moram ići. Možda sretnem Divnu. Nikad ne znaš!
Ćaoooo!
Nina K. IV. 1
KAP KIŠE
Živjeti u oblacima nije baš lijepo. Ljepše je padati i vidjeti zemlju. Na zemlji se osjećam kao da sam rođena, a u oblacima kao zarobljena. Želim vidjeti cvijeće i šarene kišobrane kako šetaju gradom. Jedva čekam kada ću opet izaći iz sivih oblaka i pomagati cvijeću i ostalim biljkama. Moji prijatelji i ja uvijek zajedno padamo. Sretna sam kad padam. Kad sam na zemlji osjećam se slobodno.
Leona M. IV.1
ŠKOLA
Idem u školu svaki dan. Vrlo je volim. Moj najdraži školski predmet je matematika. Znala sam zbrajati već sa tri godine. Najviše volim kada mi baka umjesto " Dobro jutro! " kaže: 3 puta 4. Većini mojih prijatelja iz razreda je najdraži sat tjelesnog. Tada moji slatki prijatelji s osmijehom bacaju loptu svom suigraču i ponovo čekaju svoj red. No, kad učiteljica kaže:
" Idemo! ", svi uskliknu: " Aaaaaa...". Ali,meni su poslije obitelji, škola i učiteljica na prvom mjestu.
Tajma H. IV. 1
KAP KIŠE
Ja sam jedna mala radoznala kap kiše. Živim u oblacima. Imam jako puno prijatrelja s kojima se družim. Jako volim letjeti s mojim prijateljima. Također volim putovati. Vidjela sam mnogo toga: ulice, trgove, tvornice, cvijeće, ljude.... Kad se spustim na zemlju najprije volim zaliti cvijeće i razne biljke. Kad se vratim kući legnem na svoj udobni krevetić i sanjam najljepše snove.
Nina B. IV. 1
KAP KIŠE
Lijepo je živjeti u oblacima. Tada možeš svašta: letjeti, gledati sa oblaka zemlju. Letjeti u oblacima je zabavno i lako. Kada pogledaš s neba čini se lijepo jer vidiš sve silne ljude i cijelu zemlju. Nekad pomislim da sam barem ja na zemlji. Ali, u oblacima imam puno prijatelja.
Odjednom su oblaci postali sivi. Izišla sam iz oblaka i letjela nebom. Pala sam na zemlju. Razgledavala sam ljude sa šarenim kišobranima i djecu sa čizmicama koja su gazila po lokvama.
Kiša je prestala. Odjednom je došlo sunce i pojavila se šarena duga. Sunce me je osušilo i upilo. Bila sam sretna i mislim da je ljepše biti na zemlji nego u oblacima.
Nora J. IV. 1
KIŠA
Kiša pada cijeli dan. Samo lije i lije. Svi ljudi i životinje bježe kućama, a samo drveće, trave, livade i ceste kisnu. Ja priznajem, ne volim kišu i nikad je nisam voljela zato što ne mogu ići vani i ako negdje otdem uvijek pokisnem, ali ne puno zato što nosim kišobran ili kabanicu. Neki ljudi govore da jako vole kišu, osobito oni stariji zato što ponekad zahladi kada kiša pada. Ali kiša je ipak kiša i ja tu ništa ne mogu promijeniti, a da i mohu ne bi.
Dea P. IV. 1
JESEN
Bilo je šareno doba jeseni. Lišće pada kao da nam se osmijehuje. Kapljice kiše blistaju kao dragulji s neba koji padaju iz zlatne škrinjice. Škola se veseli novim đacima, našim malim prvašima, drugašima, pa čak i trećašima. Maleni se vesele novim knjigama, a jesen se sjaji, šareni, blista bez kraja. Šarena jesen, divna jesen!
Tajma H. IV. 1
RANJENA PTICA
Jednog dana je bila utrka ptica. Trebale su napraviti deset krugova oko livade, ali prijetila im je opasnost. To su bila djeca. Počelo je utrkivanje. Još im je ostalo pet krugova. Dječaci su ih gađali. Pogodili su jednu pticu. Svi su pobijegli od straha, osim jednog dječaka. Jako se uplašio. Krenuo je sa ranjenom pticom kod liječnika. Liječnik mu je rekao da se ptica mora odmoriti jedan dan i da će zatim ozdraviti. Prošao je jedan dan i ptica se odmorila. Poletjela je s drugim pticama te sretno sletjela na granu. Sve ptice su zatim zajedno zapjevale.
Marija L. IV. 1
ŠKOLA
U školu smo pošli. Olovke u ruke i bilježnice na sunce. Idemo riješavati zadatke, a onda u utrku za ocjene. Malo učiti, malo se igrati i učiteljicu slušati. Mi smo dobri đaci.
Ivano K. IV. 1
VATRENI ČOVJEK
Jednog dana postojao jedan čovjek koji je bio istražitelj vulkana. Bio je jako ponosan na sebe. Jednog dana odluči istražiti vulkan. Dok se spuštao u vulkan stao je kod jedne špilje. Kada je posvijetlio špilju, šišmiši su poletjeli ravno prema njemu i vrtili mu se oko glave. Čovjek padne u vulkan. Po noći je odjednom počeo gorijeti grad. To je bio Vatreni čovjek. Policija je pozvala EU da pozove svoju vojsku. Na kraju su ga izrešetali mitraljezom i tako je bio uništen Vatreni čovjek.
Matija R. IV. 1
UČITELJICA
Učiteljica naša fina je i pristojna. Daje nam zadatke lake. Matematiku i hrvatski ona nas uči. Ona je riznica znanja i čuvarica prijateljstva. Za uzvrat je mi slušamo i volimo.
Ivano K. IV. 1
JESEN
Ljeto prolazi
jesen dolazi.
Odmori prođoše
obveze dođoše.
Olovke u ruke
riješavati domaće uratke.
Nataša K. IV. 1
ŽELIM OSTATI DIJETE
Danas sam odlučio odrasti. Bit ću velik. Samo malo da razmislim što bih mogao biti: liječnik, pilot, nogometaš, profesor... I znam, bit ću direktor. Odijelo, kravata, laptop, mobitel... Pogled u ogledalo. Baš sam ozbiljan i cool. Mobitel neprestano zvoni. Problemi na poslu, problemi sa ženom. Djeca zovu, pitaju da li sam im ostavio novac za školu. Jedan sastanak je završio, žurim na drugi, treći ću odgoditi za sutra. Već je pao mrak.Sjedim u autu ispred zgrade.
Ipak, odlučio sam. Ja ću biti dijete. Ići ću u školu, učiti, igrati se s prijateljima. Uživat ću u dječjim radostima. Na vrijeme ću odlaziti u krevet, prati zube i čekati da me mama poljubi i zaželi laku noć. I, da znate, najljepše je na svijetu biti dijete.
Matija R. IV. 1
ZAŠTO NE ŽELIM ODRASTI
Ja sam Tajma. Imam 9 godina. Svi su mi uvijek govorili da bi htjeli biti dijete. Zato ću napisati zašto ne želim odrasti.
Kad sam dijete mogu se igrati, ne moram kuhati ručak i ne moram ići na posao. Moji prijatelji i ja se možemo puno zabavljati. Odrasli imaju svoj novac i kupuju što hoće, ali ja još uvijek želim biti dijete. Moja prijateljica želi odrasti jer voli gledati filmove za odrasle, a ja više volim dječje filmove. Dok sam još dijete mogu ići u školu, a bez škole nema prijatelja ni učiteljice. Učiteljica voli nas, a mi volimo nju. Više ne bi bilo naših radova, već umjesto njih neki dokumenti. Kao što bi novac zamijenio olovku, telefon bi zamijenio igračku.
Eto, zbog svega toga ne želim odrasti.
Tajma H. IV.1
MOJ NEPREŽALJENI HRČAK
Silno sam želio imati kućnog ljubimca. Ali, kako živim u stanu nikako se nismo mogli odlučiti koja bi bila najprikladnija životinja. Za četvrti rođendan konačno mi se ostvarila želja. Od bake i djeda sam dobio žutog lijepog hrčka. Bio sam sretan i ponosan zbog takvog dara. Čuvao sam ga, pazio i hranio, a najdraže mi je bilo provesti trenutke u igri s njim.
Jednoga dana morali smo preseliti kod bake zbog renoviranja stana i tako smo poveli i hrčka. Hrčak i ja smo bili presretni jer smo provodili dosta vremena na svježem zraku kod bake. Zbog moje nepažnje hrčak je ostao na vrućini, a mi smo bili u kući. Poslijepodne sam u kavezu vidio nepomično hrčkovo tijelo. Prišao sam bliže i nisam mogao vjeroati svojim očima. Potekla mi je jedna suza niz obraz. Došli su mama i tata. I oni su ga vidjeli. Nakon toga smo hrčka pokopali.
Fabian B. IV. 1
LJETO
Lipe su procvijetale. Njihov opojan miris širi se gradom. Stiže nam ljeto. Reći ćemo zbogom klupama, knjigama i učeničkim brigama. Radujemo se ljetnim praznicima. Nitko ne želi biti kod kuće. Ići ćemo na more. Vruće dane provest ćemo uz sladoled s okusom voća ili čokolade.
Matija R. III. 1
ŠUMA U PROLJEĆE
Stiglo je proljeće. Šuma je obukla svoju zelenu haljinu. Voćke su zamirisale svojim najljepšim cvjetovima. Ptičice su cvrkutale najljepše pjesme. No, nisu samo one pjevale. Usred šume, jedna bistra rijeka žuborila je svoju veličanstvenu pjesmu. Vjeverice su veselo skakutale po granama, dok su zečići skakutali po livadama. Sve su životinje bile marljive pa su zaslužile odmor. Prekrasne ljubičice i visibabe privlačile su pažnju svim kukcima ovog svijeta. I kukci su bili vrlo zanimljivi i lijepi. Ta šuma u proljeće je bila najljepša šuma koju sam vidjela. Jedva čekam ponovo doći u tu šumu i vidjeti cvjetnu livadu.
Tajma H. III. 1
ŠUMA U JESEN
Šuma u jesen je puna boja
i jako je volim kao da je moja.
Listovi žuti, crveni opadaju tada
kao da šarena kiša pada.
Volim jesen i te prekrasne boje
volim kad slave rođenje moje.
Leona M. III. 1
MOJI NEOPRANI ZUBI
Zovem se Maja. Živim s roditeljima koji me puno vole i trude se da me lijepo odgoje. Moji roditelji vode brigu o meni da sam zdrava, uredna i čista djevojčica, a ja njih puno volim i slušam, ali sam ih jednom slagala. Radi se o pranju mojih zubi koji trebaju izgledati lijepo. Jedno jutro, kad sam se probudila, otišla sam u toalet, umila se, počešljala i bila sam lijena da operem zube. Naravno, moja mama me uvijek pita jesam li obavila jutarnju higijenu, a ja sam odgovorila da jesam. Znate, ja sam svoju mamu slagala. Sutra ujutro, kada sam se probudila, u ogledalu sam ugledala jedan žuti, veliki ružni zub. Prepala sam se! To je sigurno zato što sam mami slagala o pranju zubi.
Ovo je jedna izmišljena priča. Moja mašta može svašta, a moji zubi su i dalje bijeli.
Karla K. III. 1
POVRATAK LASTAVICA
( pričanje po nizu slika )
Došlo je proljeće. Lastavice su pošle iz dalekih krajeva. Putovale su preko oceana. Bio je to jako dug put. S njima je putovao i jedan brod. Povremeno su se odmarale na brodu. Stigle su. Djeca su ih radosno pozdravljala. Doletjele su ispod jednog krova i počele savijati gnijezda. Jedna je ptica položila jaja. Kasnije su se iz tih jaja izlegli mali ptići. Ponosno su hranile svoje ptiće.
Nataša K. III. 1
POVRATAK LASTAVICA
( pričanje po nizu slika )
Došlo je proljeće u naše krajeve. Lastavice su krenule na dug put preko brda i oceana. Srele su poneki brod. Na njima su odmarale svoja krila. Kada su došle u naše krajeve djeca su ih radosno pozdravljala. Ispod krova jedne kuće savile su gnijezdo. U to gnijezdo lastavice su položile jaja. Jednoga dana iz jaja su se izlegli ptići.
Ivano K. III. 1
ČUVAJMO OKOLINU
Moj kum Ivan voli prirodu i uživa u zdravom životu. Najveći problem mu je automobil koji ispušta otrovne plinove i zagađuje okoliš. Sunce gubi svoj sjaj, a drveće ne može disati. Želio sam mu pomoći i predložio mu da preuredi svoj automobil. Pomoću pile je napravio otvor na podu automobila. Sada umjesto motora njegove noge pokreću auto. Svi su zadovoljni i veseli. Sunce je vratilo svoj sjaj, biljke su procvijetale i leptiri slijeću na mirisne cvjetove.
Matija R. III. 1
POVRATAK LASTAVICA
( pričanje po nizu slika )
Bilo je proljeće. Lastavice su krenule na dug put preko oceana. Ispod njih je plovio jedan brod. Lastavice su se često znale odmarati na tom brodu, a ako bi nekome ispalo malo hrane, lastavice su to zajedno podijelile. Nakon dugog puta stigle su na odredište. Mnoga djeca su ih pozdravljala i mahala im. Počele su savijati svoja gnijezda ispod krovova kuća i zgrada. Snijele su svoja jaja, a iz tih jaja su se izlegli mali ptići. Učile su ih letjeti i donosile im hranu.
Dea P. III. 1
BUBAMARA
( pričanje po nizu slika )
Jednog lijepog sunčanog dana bubamara odluči da se sunča na zelenoj livadi. Njeno sunčanje prekinuli su sivi oblaci sakrivajući zlatno sunce. Odjednom, iz oblaka je počela padati jaka kiša. Bubamara se preplašila i počela trčati tražeći sklonište. U tom trenutku ispred sebe je ugledala veliku gljivu. Sakrila se ispod njenog velikog šešira i čekala da prestane padati kiša. Bila je presretna jer je pronašla sklonište kako bi se mogla sakriti od kiše.
Anđela M. III. 1
BUBAMARA
( pričanje po nizu slika )
Bio je lijep i sunčan proljetni dan. Livada je bila puna mirisnog cvijeća. Bubamara je letjela od cvijeta do cvijeta. Poželjela se odmoriti. Uživala je na suncu i ubrzo je zaspala. Dok je spavala, tamni oblaci su zaklanjali sunce. Bubamaru su probudile kapi jake proljetne kiše. Poletjela je da pronađe sklonište. Odjednom se pred njom pojavila velika gljiva. Gljiva joj je poslužila kao kišobran. Bubamara je bila sretna jer je pronašla sklonište i što se opet mogla odmarati.
Matija R. III. 1
BUBAMARA
( pričanje po nizu slika )
Jednog lijepog sunčanog dana bubamara se sunčala na livadi. Dok je spavala, iznad nje su se pojavili sivi oblaci. Probudila se jer je osjetila da pada jaka kiša. Otrčala je da nađe skrovište. Trčala je i trčala. Našla je skrovište ispod jedne gljive. Legla je ispod nje i nastavila spavati.
Nataša K. III. 1
SRETNA RIJEKA NERETVA
Sretna rijeka Neretva, pjevala je i pjevala, hvalila se svojim brzacima. Bila je sretna jer se ulijevala u Jadransko more. Mislila je da je popularna zato jer je opasna. Nikada joj nije bilo dosadno jer je gledala skakače sa Staroga mosta. Svake noći stijenama i ribama je pričala priče za laku noć. Bila im je kao mama. Zato se zvala sretna rijeka Neretva.
Dea P. III. 1
TUŽNA RIJEKA
Postojala je jedna rijeka koja je bila tužna. Danima je i danima plakala. Svaki dan u njoj je bilo sve više i više smeća. Neodgovorni ljudi bacali su puno otpadaka u rijeku. Jedan dan došli su odgovorni ljudi i očistili je, ali opet su dolazili neodgovorni ljudi i bacali otpatke. Došli su opet dobri ljudi i očistili rijeku., a usput su je i ogradili. Tako su loši ljudi prestali bacati smeće u rijeku.
Nataša K. III. 1
VESELA RIJEKA
Kroz jedan grad tekla je lijepa, bistra rijeka. Bila je jako vesela. Ptice su joj cvrkutale najljepše pjesme, vrba joj je pravila ugodan hlad, a ribe su u njoj radosno plivale. Ta radost je dugo trajala, sve dok jedan nestašni dječak nije ubacio limenku coca - cole u rijeku. Rijeku to nije brinulo jer je znala da će to isploviti do mora. U tome je pogriješila. Odjednom su ljudi zaboravili na čistoću rijeke i počeli bacati: plastične vrećice, boce, staklenke, tkaninu, metal ... Rijeka je bila vrlo tužna. Tješili su je njeni prijatelji. Nakon nekog vremena ljudi su shvatili da je ljepše vidjeti bistru, a ne prljavu rijeku. Cijeli grad je očistio rijeku. Ona je bila najsretnija rijeka na svijetu jer su ljudi shvatili koliko je važna čistoća okoliša.
Tajma H. III. 1
NARCIS
( opis cvijeta )
Jednoga dana prolazio sam kroz park i ugledao u travi zanimljiv cvijet. Taj cvijet zove se narcis. Ima šest svijetlo žutih latica koje su meke i glatke. Visok je do 40 cm. U sredini ima tamno žuti tučak s narančastim obrubom. Narcis širi blagi miris. Ima dugu stabljiku zelene boje i dugački list. Meni bi se više sviđao ovaj cvijet da ima ljepši miris.
Luka B. III. 1
NARCIS
( opis cvijeta )
Jednog dana šetala sam s prijateljicom kroz park. Bio joj je rođendan. Ja sam pažljivo gledala cvjetove. Vidjela sam jedan cvijet. On se zvao narcis.
Imao je šest svijetlo žutih latica. Bile su mekane i glatke. Narastao je 40 cm. U sredini ga uljepšava tamno žuti tučak s narančastim obrubom. Miris mu je blag. Zelena stabljika čuva cvijet, a pored njega je zeleni dugački list. Ovaj cvijet mi se sviđa za dar mojoj prijateljici.
Marija L. III. 1
NARCIS
( opis cvijeta )
Dok sam šetala parkom vidjela sam prekrasan cvijet. To je bio narcis. Njegove žute latice odmah su me mamile da ga dodirnem. Latice su mu bile mekane kao svila, a u sredini se isticao tamno žuti tučak s narančastim obrubom. Cvijet se nalazi na zelenoj stabljici s dva duga lista. Ima blag i ugodan misris kao najljepši parfem.
Ubrala sam ga i poklonila mami.
Leona M. III. 1
DA SAM PTICA
Da sam ptica, donijela bih baki najzrelije smokve iz vrta. Ali, što vrijedi kada nisam ptica. No, da sam ptica, ne bih mogla crtati slike, pisati ... Jednog dana sam pokušala biti ptica. Pripremila sam padobran i još neke stvari. Zaletjela sam se i ..... letjela sam! To je bilo kao u snu. Zatim sam ugledala drvo smokve i počela sam se spuštati. Kad sam se spustila, zaglavila sam među granama. Nekako sam sišla i otišla kući. Mojoj baki je bilo drago što sam joj donijela smokve, ali joj je bilo i žao što sam se povrijedila. Ja sam kasnije shvatila da treba biti zadovoljan s onim što jesi.
Tajma H. III. 1
DA SAM PTICA
Kad bih bila ptica, obišla bih cijeli svijet. Putovala, putovala, dok se ne bih umorila. A kad bih se umorila, sletjela bih na granu i svaki put se sjetila svoje mame. Raširila bih krila i pohitala u njen zagrljaj.
Sva prostranstva svijeta nisu vrijedna koliko vrijedi mamina ljubav i njen topli zagrljaj.
Moja mama je moja sreća najveća.
Karla K. III. 1
DA SAM PTICA
Hej, Magdalena! Moram ti nešto ispričati u vezi 8. ožujka, Dana žena. Sanjala sam da sam postala ptica. Željela sam pronaći dvije naranče. I eto, odmah sam ih našla. Usput, kad sam išla kući vidjela sam dvije ruže. Zgrabila sam ih i krenula da ih ponesem mami.
U tom me majka probudila da idem u školu.
Marija L. III. 1
LJETO
Mnogi ljudi kažu,
ljeto je stiglo na plažu.
Djeca se veselo kupaju,
sunčaju i mažu.
Netko opet u barci plovi
ili sa obale ribice lovi.
Ipak, ljeto brzo prođe
pa jesen, a zatim i zima dođe.
A nama ostane da se sjetimo
dana tih,
i u spomen im posvetimo
koji stih.
Dea P. III. 1
LJETO
Pošlo ljeto na plažu.
Ne zna što da radi.
Iz torbe udžbenike vadi.
Da li je to istina ili me oči lažu!
Dok se ja sunčam i kupam,
igram u pijesku,
ljeto sa mukom
riješava matematiku tešku.
Bez šešira sjedi,
sunce ga prži,
a umjesto lopte,
ono olovku drži.
Anđela M. III. 1
PRVI SNIJEG
Kucnuo je čas,
stigao je mraz.
A vesela djeca
prave snjegovića.
Šal, kapa, rukavice
još samo saonice.
Presretni smo mi
i veseli svi.
Dora G. III.1
LJETO
Evo ljeto nam ide,
svi to sada vide.
Vrućine će teške biti,
a ja ću se u hlad skriti.
Ljeto nam donosi prekrasne boje,
od sunca žute
i od mora plave,
i ribe u moru plivaju i skaču,
kao da slave.
Leona M. III. 1
CVIJET I PČELA
- Hoćete li se udati za mene? - reče cvijet pčeli koja ga je oprašivala.
- Mi pčele se ne udajemo! - reče uzbuđena pčela.
- Pa..... onda što vi radite?
- Mi oprašujemo cvjetove jer tako sakupljamo med, polažemo jaja i učimo novorođene pčele.
- Onda bih se i ja mogao vama pridružiti! - kaže cvijet.
- Ne! - odluči pčela. - Vama je tu mjesto i nemojte se žaliti! Vi se ne smijete micati!
- Pa, dobro, uberi me i dobro ću vam poslužiti - doda uporni cvijet.
- E, pa ostat ćete tu! - reče mrzovoljna pčela.
Sada je cvijetu prekipjelo. Pognuo je glavu tako da pčela ne nastavi uzimati njegov slatki sok.
Sutradan pčela dođe k cvijetu i prizna pogrešku. Cvijet digne glavu i oprosti pčeli.
- Sada ćemo zauvijek ostati prijatelji! - vikne radosno cvijet.
Tako su svi bili sretni i zadovoljni.
Tajma H. III. 1
RUŽA I PČELA
Bilo je lijepo proljetno jutro. Sunce je visoko izašli i obasjalo ružičnjak. Sve su se ruže smiješile na toplini sunčevih zraka. Raširile su svoje latice kao ptice krila. Odjednom je tu tišinu prekinulo zujanje pčele.
Doletjela je iz voćnjaka i sletjela na jednu ružu.
- Zašto si sletjela na mene? - upita je ruža.
- Od svih cvjetova ti si mi najljepša i najmirisnija.
Ruža se zacrveni i postidi.
- Ja jesam lijepa i mirisna, ali sam i opasna. Mogu te ubosti.
- Samo ću popiti malo tvog soka! - reče pčela i odleti na livadu.
Karla K. III. 1
CRV I JABUKA
Jednog hladnog kišnog dana, u toplom domu, jabuka je drijemala u košari za voće.
Crv je dopuzao u kuću sav mokar i blatnjav.
Ugledao je jabuku i došetao do nje.
Kad je prišao jabuci, upitao je:
- Bi li vi gospođice jabučice, htjeli biti moja djevojka?
Jabuka je mislila da se crv šali i počela se smijati:
- Ha, ha, ha, ha! Stvarno, ili se šališ?
- Ne, ne, stvarno! Budi mi djevojka! Hajdemo se vjenčati!
- Zašto bi se vi htjeli vjenčati sa mnom?
- Uh! To je teško pitanje? - zamisli se crv pa odgovori.
- Zato jer ste jako crveni i dragi, zaboravio sam da ste i slasni.
- Molim! - razljutila se jabuka. - Sigurno se neću vjenčati za vas. Ne dolazi u obzir!
Crv je bio jako, jako ljutit, pa ju je počeo grickati i na kraju je pojeo.
Mara B. III. 1
LEPTIR I RUŽA
Lijepog sunčanog dana leptir je doletio do ruže.
- Hoćete li se uadti za mene?
- Ne, neću se udati za vas leptire.
- A mogu li barem na vama odmarati?
- Ne možete i nemojte mi dosađivati!
- Mogu li barem nešto?
- Ništa, ja stojim ovdje i ne mogu letjeti kao vi leptiri. Vi možete ići svugdje, na livadu i na brdo, ja sam uvijek na istome mjestu.
- Ja ću vas povesti gdje god želite.
- Ne mogu, jer bih odmah uvenula. - reče ruža.
- Ali, ružo ja bih htio da vi pođete sa mnom na livadu i na brdo, svugdje.Od vas nema ljepše ruže.
- Žao mi je, ja ostajem ovdje, a vi dođite svako jutro.
Nora J. III. 1
PČELA I CVIJET
Jedno jutro, pčela je otišla sakupljati cvjetni prah.
Ugledala je cvijet.
Sleti na cvijet i reče:
- Zaljubljena sam u tebe.
- Ti ne možeš biti zaljubljena u mene.
- Zašto? - ušita pčela.
- Zato jer ćeš samo jednom sletjeti na mene i otići ćeš do drugog cvijeta.
- To nije istina - reče pčela - jer ja svako jutro dolazim na livadu.
- Da, to je istina, ali nećeš nikada više sletjeti na mene.
Pčela tužno odleti.
Fabian B. III. 1
TORBA I KNJIGA
Jedna knjiga lupka po uspavanoj torbi, malo cupka pa je škaklje.
- Torbo, probudi se!
Jadna torba jedva se probudila i pita knjigu zašto je budi?
Knjiga viče:
- Krećemo u školu!
- Pa dobro, ne moraš se derati i tako me naglo buditi.
Dobro, idemo!
Kad su došli napokon u školu, jedan dječak izvadi knjigu iz torbe.
Torba je opet zaspala, knjiga ju je počela buditi.
- Torbo, budi se, idemo kući!
Kada je kod kuće dječak uzeo knjigu, torba je ponovo zaspala.
I, tako je bilo svaki dan. Knjiga je budila torbu sve do jednog dana, a to je bilo na Valentinovo.
Torba nije bila pospana i jedva je čekala kada će doći u školu.
Dea P. III. 1
MOJA BAKA
Moja baka zove se Milenka. Ima 66 godina. Lijepog je stasa. Ona ni malo ne sliči na neke stare ljude. U svemu je moderna.
Njena kosa je vatreno crvena. Lice joj je ovalno i nema bora. Na njemu se ističu smeđe oči. Njen pogled je blag i svuda me prati. Na usnama joj je uvijek crveni ruž. Često se smije. Moja baka je dobra, plemenita, duhovita i brižna. Njena odjeća je uredna i ima puno detalja.
Moja baka mi pruža mnogo ljubavi i posvećuje puno pažnje. Svakodnevno se družimo i razgovaramo. Ona me uči lijepom ponašanju. Mojoj baki se ne žuri ostarjeti.
Matija R. III. 1
MOJA BAKA
Moja baka zove se Anđa. Ona ima 65 godina. Nižeg je rasta i ima okruglastu glavu. Ima kratku plavu kosu, a lice joj ukrašavaju njezine lijepe smeđe oči. Ona pravi odlična jela i priča nam priče. Moja baka je jako ljubazna i dobra. Ja svoju baku puno volim.
Nina B. III. 1
MOJA BAKA
Moja baka se zove Zdravka. Ima 63 godine. Vitka je i lijepo izgleda. Njena crna, ravna, kratka kosa divno sija. Oči su joj zelene boje. Poseban ukras na njenom licu su crno - plave naočale. Njezin osmijeh krase biserni zubi. U slobodno vrijeme nosi sportsku odjeću. Kad su neke svečanosti odijeva se svečano. Još dok sam bila mala, baka mi je čitala priče, pa sam uz nju zavoljela čitati.
Moja baka je plemenita i brižna. Brine se za mene i brata ako smo bolesni. Svoju baku puno volim. Ja sam njena unuka i prijateljica, kako ona voli reći.
Tajma H. III. 1
