KAKO RODITELJ MOŽE POMOĆI SVOM DJETETU?
„Ne želim u školu!”, “Boli me trbuh!” ili “Mogu li ostati kod kuće?”. Ovo su samo neke od rečenica koje su izašle iz puno dječjih usta i koje je čula većina roditelja. Svakim danom sve je veći broj djece koji se bori sa školskom fobijom. Javlja se kod svih dobnih skupina, ali ipak najčešće između sedme i osme godine te između 11. i 14. godine.
KAD BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE
Kad bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.
Diane Loomans "Full Essteem Ahead"
PREDVJEŠTINE ČITANJA I PISANJA
Iako su čitanje i pisanje vještine koje dijete uči u školskoj dobi, da bi ono moglo nesmetano učiti i usvajati određena znanja potrebno je prije polaska u školu, točnije u predškolskoj dobi imati usvojene predvještine čitanja i pisanja, tj. predčitačke vještine (uredan govorno-jezični razvoj, razvijena fonološka svjesnost, veza fonem-grafem) koje su preduvjet za kasniji razvoj čitalačkih vještina. Temelji za nesmetano usvajanje predvještina čitanja i pisanja podrazumijevaju uredan govorno-jezični razvoj, uredan razvoj pažnje, pamćenja, koncentracije, te auditivne i vizualne percepcije, važne za učenje čitanja i pisanja. Na osnovi razvijenosti predčitalačkih vještina u određenoj dobi mogu se prepoznati djeca koja bi kasnije mogla imati poteškoće u usvajanju čitanju i pisanju.
Jedan od takvih pokazatelja kod djece su i poteškoće pri praćenju i pamćenju riječi koje se međusobno slažu odnosno rimuju. Ako dijete teško prati i sudjeluje u igrama prepoznavanja riječi koje se slažu, odnosno rimuju, možemo kod njega očekivati poteškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja.
3 jednostavna načina vježbanja rukopisa
Vrtić i prvi razred su kritično vrijeme kada dijete svladava rukopis. Velik dio pravilnog oblikovanja slova ovisi o razvoju motoričkih vještina vašeg djeteta.
Mišići u rukama i prstima trebaju se povezati s njegovim očima i mozgom, te razviti koordinaciju oko – ruka.
Evo tri zabavne aktivnosti koje pomažu maloj djeci razviti sposobnost pisanja dobrih, čitljivih slova.
① PISANJE PO ZRAKU
Ovo je aktivnost koju često radim sa svojim prvašićima. Stanite pokraj svog djeteta, okrenite se prema njemu i recite mu da kaže jedno „slovo“. Zatim oboje podignite ruku kojom pišete, ispružite prst i „napišite“ to slovo u zraku. Kada dijete svlada to, pokušajte ponoviti isti postupak s jednostavnim riječima.
② TAKTILNO PISANJE
Napunite vrh male kutije solju ili pijeskom. Neka dijete kažiprstom ruke za pisanje nacrta „slova“ koja izgovarate. Nakon što svlada to, pokušajte s jednostavnim riječima. Jednom kad svlada crtanje slova i riječi pomoću kažiprsta, neka se pokuša koristiti nenašiljenom olovkom. Korištenje nenašiljene olovke omogućuje mu da „osjeti“ kako je riječ formirana kad se koristi alatom za pisanje.
③ PISANJE POMOĆU UPUTA
„Izgovaranje“ poteza slova i riječi dat će vašem djetetu još jedan način na koji može zapamtiti kako su formirana. Na primjer, za veliko H recite: „ravna linija dolje, ravna linija dolje, most na sredini“. Za veliko ili malo s recite: „sss, vijugavo poput zmije“.
Djeca vole te aktivnosti jer im daju priliku da rade uspješne otiske slova prije nego se uhvate ukoštac s izazovom pisanja na papiru.
Grafomotorna aktivnost, odnosno motorička sposobnost izvođenja grafema (slova), sastoji se od više sposobnosti i počinje se razvijati još u ranom djetinjstvu (negdje oko 18 mjeseci starosti djeteta). Ona obuhvaća vizualnu percepciju, okulomotornu koordinaciju te glasovnu sintezu i analizu. Da bi dijete moglo u određenoj fazi svoga razvoja uspješno svladati pisanje mora proći kompletan motorički razvoj koji započinje razvojem grube motorike (sjedenjem, puzanjem, hodanjem, penjanjem, trčanjem...), a nastavlja se razvojem fine motorike koja se odnosi na fine pokrete ruku i šaka (hvatanje cijelom šakom, zatim kažiprstom i palcem). Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.
